Zonta klub Zagreb održao je u subotu, 8. ožujka 2025. godine tribinu pod nazivom „Što sve žene mogu“. Četiri sjajne govornice podijelile su s publikom svoje nadasve zanimljive, dirljive i inspirativne priče.

Topao i sunčan dan u samom srcu Zagreba okupio je u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića članice Zonta kluba Zagreb, njihove prijateljice te sugrađanke koje su osjetile da bi ovo druženje povodom Dana žena moglo biti vrijedno.

Lana Dobrić, aktualna predsjednica Zonta kluba Zagreb, u uvodnom govoru naglasila je povijest i važnost međunarodne udruge žena Zonta International, a i zagrebačkoga kluba osnovanog 1994. godine. Objasnila je: „Zašto Zonta 8. ožujka obilježava i kao Rose Day? Jer je ruža najotporniji cvijet i s razlogom predstavlja ženu.“

Dinamična moderatorica tribine bila je prof. dr. sc. Marina Kuzman, bivša predsjednica i aktivna članica Zonta kluba Zagreb. Svaka stolica bila je popunjena ženama, no i pokojim muškarcem, koji su s ništa manjim zanimanjem pratili izlaganja sviju govornica. A rekle su mnogo toga i posve iskreno, pa je svaka na svoj način privukla pažnju auditorija. Svaka je otkrila dio sebe, pokazala svoju snagu kao žene, ali i svoje slabosti.

Četiri žene različite po životnoj dobi, zanimanju, energiji i osobnosti bile su Tihana Škrinjarić, plesna pedagoginja i koreografkinja; Branka Gabriela Vojvodić, novinarka i ravnateljica HINE; Nevenka Lastrić Đurić, državna tajnica pri Ministarstvu unutarnjih poslova RH; i Ana Cvitaš Skinner, kreativna producentica, autorica tekstova, scenarija te novinarskih i kolumnističkih radova.

Tihana Škrinjarić sve nas je dirnula svojom pričom o Zofki Kveder, svojoj baki s majčine strane, rođenoj 1878. godine u Ljubljani. Govorila je o baki koju nikad nije upoznala, ali i o književnici, prevoditeljici, novinarki, aktivistici i borkinji za ženska prava, koja je aktivno djelovala prije više od stotinu godina. Govorila je o ženi koja je 1917. u Zagrebu pokrenula i uređivala časopis „Ženski svijet“, koja se aktivno zalagala za pravo glasa žena te kojoj su u Ljubljani i u Pragu postavljene spomen-ploče. Osjetilo se koliko je Tihana ponosna što nosi gene ove posebne žene koja je bila daleko ispred svog vremena. Vjeruje da je ovako snažan lik žene odredio i ostale žene u njihovoj obitelji. Ne zaboravimo da je Tihanina sestra poznata spisateljica Sunčana Škrinjarić, čija je kći Sanja Pilić također spisateljica. Sanja je na ovu tribinu došla u društvu svoje kćeri Vladimire Spindler, uvažene fotografkinje i dokumentaristice.

Tihana je ganula slušateljstvo čitanjem objavljenih Zofkinih priča koje progovaraju o teškom položaju žena njezina doba, a nažalost, iako i više od sto godina kasnije, i o stvarnosti za mnoge žene čak i danas. O svojem je životnom putu rekla da se nije toliko suočavala s problemom što je žena jer se bavila plesnom umjetnošću gdje nije imala muške konkurencije u pravom smislu, no da je ono čemu je posvetila cijeli svoj život na području umjetnosti diskriminirano samo po sebi.

Branka Gabriela Vojvodić, novinarka i ravnateljica HINE, svojim je odličnim izlaganjem podsjetila na to kako je biti žena i majka uz karijeru. Kako je doći iz Splita u Zagreb, izgraditi karijeru, a ostvariti se pritom i u privatnom životu. Svojim životnim primjerom pokazala je da nije tražila izgovore, nego pronalazila načine za ostvarenje svojih ciljeva. Istaknula je kako je sretna što je majka dviju kćeri jer smatra da je svijetu pružila dvije jake žene.

Naglasila je da žena današnjice mora biti hrabra te da apelira na žene da budu podrška jedna drugoj, što nažalost često nije slučaj. Našalila se na kraju svog govora: „Nadam se da niti jedna od vas danas neće kuhati. Da vam nije palo na pamet! Dan žena je!“

Treća govornica Nevenka Lastrić Đurić, državna tajnica pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, govorila je o svom putu od odvjetničke do sadašnje pozicije, od školovanja i rada u SAD-u do povratka u domovinu radi želje da bude društveno korisna i aktivna.

U njezinu se govoru osjetilo kako su se gledanja na muško-ženske odnose promijenila kroz generacije. Rekla je: „Ne bih, poput Branke, rekla da su muškarci slabiji od nas žena, ja na sve to gledam egalitarnije.“ Istaknula je kako nju u karijernom smislu ne muči razlika u spolu, nego u godinama te da treba više raditi i na tim trans-generacijskim odnosima. Osvrnula se i na problem još uvijek itekako prisutnoga nasilja nad ženama.

Na njezinu se priču jako lijepo nadovezala zadnja govornica čiji je zvonki glas odjeknuo prostorijom i unio u nju skromnost, iskrenost, ali i samopouzdanje i pozitivnost u isto vrijeme. Riječ je o Ani Cvitaš Skinner koja je pokazala da i uspješne, moderne žene mogu dopustiti da ih vodi ljubav. Naime, ona je zbog ljubavi jedno vrijeme živjela u Londonu gdje sve njezino obrazovanje, znanje i iskustvo nisu bili uvaženi na pravi način, već je, kako bi opstala, najprije morala raditi u pubu. Otkrila je kako joj smeta pogled građana zapadne Europe na građane iz područja slavenskih zemalja kao na „treću klasu“. Istaknula je da je to osjetila kao mnogo veći problem nego što se osjećala diskriminiranom kao žena.

Svaki je posjetitelj zajedno s ovim nadahnjujućim pričama ponio kući i dar – licitarsko srce koje su brižne članice Zonta kluba Zagreb svakome pripremile na stolici. Vjerujte mi, svaka je minuta bila uistinu izuzetno zanimljiva i poučna!

Predsjednica kluba svakoj je govornici darovala Zontin simbol – žutu ružu i zahvalila svima na dolasku. Kako to i biva na jednom druženju gdje su žene, razgovor se nastavio i čulo se: „Kamo ćemo na kavu?!“

Napisala: Stefani Pavlica Srebačić
Tekst lektorirala: Gorka Radočaj